Kroz dugogodišnje iskustvo veterinara praktičara za kućne ljubimce u Beogradu, više puta sam se našla u sred rasprave na temu ljubimac u porodici, za i protiv. I pored svih argumenata koji se podjednako mogu naći za obe strane, smatram da su lična iskustva najbolja i najiskrenija.
Ne znam da li vam je poznato da je pas nastao od vuka, i da je prvo živo biće (među svim životinjama i biljkama) koje je čovek domestikovao. Pre nego što je uzgojio pšenicu za hleb ili salatu za trpezu, čovek je imao psa, najboljeg prijatelja i kućnog ljubimca!!! Zato koristim ovo mesto i priliku koja mi je data, kao supruga, zaposlena žena i majka dečaka, da sa vama podelim svoja lična iskustva u vezi sa ovom temom.
Kada kažemo kućni ljubimac, najčešće pomislimo na psa ili mačku, ali ne treba zaboraviti da su ljubimci, i to vrlo šarmantni i dragi, i ptice, kornjače, morski prasići, veverice, pa i neke egzotične životinje. Ne znam da li znate da mnoge porodice u Americi imaju u dvorištu zebre, wallabie (male torbare, slične kenguru poreklom iz Australije i sa Novog Zelanda), kuguare i slično.
Ipak, pas ili mačka su ljubimci koji nam se najbrže zavuku pod kožu.
Iako predstavljaju ogromnu obavezu, ponekad čak i napor, njihovo prisustvo u kući je prava blagodet i samo oni koji imaju iskustva sa njima mogu sa punim pravom da kažu reč ili dve o tome. Oplemenjena atmosfera u kući, radost njihovog odrastanja, pa i nestašluci su nezamenljivi doživljaji koji svakoj porodici čine poseban plezir. Znam mnoge porodice koje su svoje ljubimce uvrstile u ravnopravne članove, neki su čak u tome i preterali pa im ljubimci zauzimaju pomalo preterano važno mesto u hijerarhiji.
Činjenica je da te sitne obaveze koje preuzimamo na sebe u vezi sa njihovom hranom, fiziološkim potrebama kao i zdravljem nisu toliko velika muka kada se uzme u obzir, da vam se nikada niko neće obradovati toliko jako i iskreno, da se upiški na tepih od radosti samo zato što ste se u prodavnici zadržali čak 15 minuta. Takođe, ne postoji ni jedan toliko ozbiljan razlog koji će vas naterati u svakodnevnu šetnju, koji će uvesti reda među čarapama vašeg jedinca u neurednoj tinejdzerskoj sobi, nema tog faktora kji će vas naterati da vodite računa o tome gde ostavljate tablete za povišen pritisak kao vaš nestaško na cetiri noge.
Moj sin je u kucu došao u korpi od pruća kada je nas pas već imao 3 godine i 40 kilograma. Tigrasti boxer, balavih labrnja, radoznao i prenaglašeno veseo...
Svi su se plašili da će tu biti problema, ali ja vam najiskrenije kažem, da je naš jedinac i prohodao i progovorio zbog njega, dugo ga je smatrao svojim bratom, delio je sa njim hranu i igračke, koristio ga kao lutku za davanje injekcija u maloj "veterinarskoj ordinaciji za decu" jahao ga kao punokrvnog engleskog pastuva, dozvoljavao mu je da buši sve njegove lopte bez razlike....
Niko, slovom NIKO nije smeo da priđe kolicima sa bebom ukoliko neko od ukućana nije u prostoriji, ali se isto tako sa njegovim drugarima aktivno igrao i zabavljao ih beskrajno.
Sve naše sumnje i dileme su prosto nestajale svakog časa kada bi ih videli zajedno
Dete je odrastalo znajući da pas ima svoje potrebe, da je živo biće koje oseća, tuguje, raduje se i slično.
Tvrdim odgovorno, da bi mnoge stvari bile drugačije da pas nije živeo sa nama.
Osim toga, o higijeni u kući uz malo dobre volje svih ukućana vodili smo brigu i dete nije bilo niti sputano, i da puzi po podu i da pokupi igračku sa poda i stavi je u usta...
Sada je to već momak za glavu višlji od mame, koji nikada ni jednu injekciju nije dobio, prošli smo kroz detinjstvo bez jedne jedine ozbiljnije bolesti!!!
Ako imate bilo kakvu dilemu o higijeni i zdravlju u kući u kojoj žive ljubimci, reći ću vam samo jednu stvar...
Kao veterinar uglavnom sam sretala bolesne životinje, i nikada nisam obolela zbog toga, dok sam u porodilištu donoseći na svet svog jedinca uredno pokupila šugu...(ružno, ali istinito)
Najveća briga za mene bilo je vreme kada je naš pas postao star i bolestan, a dečak još uvek mlad da shvati da je sasvim normalno ispratiti ga na njegov poslednji put. Obzirom na to da sam veterinar i da sam se kroz praksu mnogo puta sretala sa tom teškom situacijom, pripremala sam dete za to što će se dogoditi.
Svakom ko ima bilo kakvu dilemu oko toga da li pas, mačka, kornjača ili ptica u kuci, sa decom, sa gunđavom bakom ili netrpeljivim komšijama... želim da poručim
- sve brige i sve obaveze koje dolaze sa ljubimcima u život, nisu ni blizu onoj radosti i plemenitosti koja prati tu odluku.
Nadam se da ce moje predstavljanje na ovoj temi, otvoriti mnoga pitanja o kojima možemo da pišemo i diskutujemo.
Za početak, preporućujem vam da dobro razmislite, kakvog bi ljubimca želeli u kući, da se o toj vrsti životinja pomalo raspitate i kada donesete tu SJAJNU odluku, da mi postavite vaša pitanja na koja ću rado uvek odgovoriti.
|
|
||||||||
|
||||||||
|
||||||||
|
||||||||
|
||||||||
|
||||||||
Powered by !JoomlaComment 4.0alpha3









